RUBENS 50 mg/25 mL

UPUTSTVO ZA PACIJENTA

Rubens
50 mg/25 ml, koncentrat za rastvor za infuziju

epirubicin

Pažljivo pročitajte cijelo uputstvo prije nego počnete uzimati ovaj lijek jer sadrži važne informacije za
Vas.
Uputstvo sačuvajte. Možda ćete željeti da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.
Ovaj lijek je propisan lično Vama i ne smijete ga dati drugome.
Kada odete ljekaru ili u bolnicu u toku uzimanja ovog lijeka, recite Vašem ljekaru da ga uzimate.
Slijedite u potpunosti ono što je napisano u ovom uputstvu. Ne uzimajte višu ili nižu dozu od one koja
Vam je preporučena za ovaj lijek.

Sadržaj uputstva:
1. Šta je Rubens i za šta se koristi
2. Prije nego počnete uzimati Rubens
3. Kako uzimati Rubens
4. Moguća neželjena djelovanja
5. Kako čuvati Rubens
6. Dodatne informacije

1. Šta je Rubens i za šta se koristi

Rubens je lijek u obliku rastvora za infuziju koji sadrži epirubicin hidrohlorid. Pripada skupini

lijekova koji se zovu citostatici, a namijenjeni su hemoterapijskom liječenju. Rubens usporava
ili zaustavlja rast stanica koje aktivno rastu, poput stanica raka. Na taj se način selektivno
uništava tkivo raka, ali ne i normalno, zdravo tkivo.

Rubens se primjenjuje u liječenju različitih oblika karcinoma, bilo kao jedini lijek (u

monoterapiji) ili u kombinaciji s drugim lijekovima. Način na koji se primjenjuje ovisi o vrsti
karcinoma koji se liječi.

Rubens se pokazao naročito učinkovitim u liječenju karcinoma dojke, jajnika, želuca, debelog

crijeva i pluća. Nadalje, Rubens se može primjenjivati u liječenju raka krvotvornih organa kao
što su zloćudni limfomi, leukemije i multipli mijelom.

Rubens se također može putem cijevi ubrizgati direktno u mokraćni mjehur. Ova metoda se

ponekad primjenjuje u liječenju abnormalnosti stanica ili karcinoma stjenke mokraćnog
mjehura. Također se može primjenjivati nakon drugih oblika liječenja, kao pokušaj
sprečavanja ponovnog rasta takvih stanica.

2. Prije nego počnete uzimati Rubens
Nemojte uzimati Rubens

ako ste preosjetljivi (alergični) na epirubicin ili bilo koji drugi sastojak lijeka Rubens

(navedeni su u poglavlju 6.)

ako znate da je broj Vaših krvnih stanica vrlo nizak budući da Rubens može još više sniziti

njihov broj

ako ste već primali Rubens ili slične hemoterapijske lijekove, jer prethodna terapija sa sličnim

lijekovima može povećati rizik od neželjenih djelovanja

ako ste u prošlosti imali ozbiljnih srčanih tegoba ili ako se trenutno zbog njih liječite.

Budite oprezni s Rubens -om
Obratite se ljekaru:

ako imate oslabljenu funkciju jetre ili bubrega

ako ste primili ili trebate primiti bilo koje cjepivo.

Ovo će pomoći Vašem ljekaru da odluči da li je ovaj lijek prikladan za Vas.

Uzimanje drugih lijekova s Rubens -om
Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta, ako uzimate ili ste nedavno uzimali bilo kakve druge lijekove,
uključujući i lijekove koje ste dobili bez recepta što se posebno odnosi na:

Cimetidin (lijek koji se obično koristi u liječenju želučanog čira i žgaravice). Cimetidin može

pojačati djelovanje lijeka Rubens

Blokatore kalcijevih kanala (lijekove za srce)

Kinin (lijek protiv malarije)

Antibiotike poput sulfonamida i hloramfenikola

Antiretrovirusne lijekove (koriste se za liječenje infekcije virusom HIV)

Difenilhidantoin (koristi se za liječenje epilepsije)

Lijekove protiv bolova (analgetike) poput derivata amidopirina

Trastuzamab (lijek za liječenje tumora)

Dexrazoxan (lijek za prevenciju kardiotoksičnosti uzrokovanu epirubicinom)

Uzimanje hrane i pića sa Rubens –om
Ne postoje interakcije Rubens-a sa hranom i pićem.

Trudnoća
Izbjegavajte trudnoću u vrijeme dok Vi ili Vaš partner primjenjujete ovaj lijek. Ako ste seksualno aktivni,
savjetujemo primjenu učinkovite kontracepcijske metode za sprečavanje trudnoće, neovisno jeste li
muškog ili ženskog spola. Budući da Rubens može uzrokovati prirođene mane, važno je da
obavijestite svog ljekara, ako mislite da ste trudni.

Dojenje
Trebate prestati s dojenjem prije nego počnete primjenjivati ovaj lijek jer se određena količina lijeka
može izlučiti u majčino mlijeko te naškoditi Vašem djetetu.
Savjetujte se s Vašim ljekarom ili farmaceutom prije nego počnete uzimati bilo koji lijek za vrijeme
dojenja.

Upravljanje vozilima i mašinama
Nije potreban poseban oprez te možete upravljati vozilima i mašinama ako osjećate da ste se potpuno
oporavili od bolničkog liječenja i ako tu odluku raspravite sa svojim ljekarom.

Važne informacije o nekim sastojcima Rubens-a
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija, tj. zanemarive količine natrija.

3. Kako uzimati Rubens
Rubens će Vam davati, u slučaju da Vam je propisan, ljekar ili medicinska sestra iskusni u davanju
hemoterapije.
Ljekar ili medicinska sestra će Vam dati Rubens putem infuzije u venu. Ljekar će Vam odrediti tačnu
dozu te dužinu trajanja liječenja ovisno o Vašem stanju.
Doza se utvrđuje na temelju Vašeg zdravstvenog stanja, težine i visine. Na temelju težine i visine
izračunava se Vaša tjelesna površina, koja je temelj za određivanje doze lijeka.
Rubens se može primijeniti direktno u mokraćni mjehur kod liječenja raka mjehura ili radi sprečavanja
njegovog ponovnog nastanka. Doza ovisi o vrsti raka mjehura od kojeg bolujete. U slučaju kada se
ovaj lijek ubrizgava direktno u mokraćni mjehur, bit će Vam dane upute da ne pijete nikakvu tekućinu
12 sati prije početka primjene lijeka kako bi se izbjeglo razrjeđivanje lijeka s mokraćom u mokraćnom
mjehuru.
Iako je ponekad dovoljan samo jedan ciklus liječenja, češće će ljekar propisati nastavak terapije nakon
tri ili četiri sedmice. Možda će biti potrebno nekoliko ciklusa liječenja prije nego što bolest bude pod
kontrolom ili prije nego što se počnete osjećati bolje.

Redovne ljekarske kontrole tokom liječenja lijekom Rubens
Tokom liječenja će Vam ljekar redovno kontrolisati:

krvnu sliku - kako bi se uočio nizak broj krvnih stanica, što će možda trebati liječiti

srčanu funkciju - jer visoke doze lijeka Rubens mogu uzrokovati oštećenje srca. Budući da

oštećenje srca može ostati neotkriveno nekoliko sedmica, potrebni su redovni pregledi tokom
tog razdoblja.

jetrenu funkciju - putem krvnih pretraga, kako bi se otkrio mogući štetan učinak lijeka na

jetrenu funkciju

koncentracije mokraćne kiseline u krvi - jer Rubens može povećati koncentraciju mokraćne

kiseline u krvi, što može dovesti do razvoja gihta. U slučaju previsoke koncentracije mokraćne
kiseline u krvi može se dati drugi lijek.

Ako uzmete više Rubens-a nego što ste trebali
Visoke doze mogu pogoršati neželjena djelovanja kao što su bolne ranice u ustima (afte) ili mogu
smanjiti broj bijelih krvnih stanica (koje pomažu u borbi protiv infekcija) i trombocita (koji pomažu pri
zgrušavanju krvi) u krvi. U tom ćete slučaju možda trebati antibiotike ili transfuziju krvi. Afte se trebaju
liječiti kako bi njihovo zacjeljivanje bilo što manje neugodno.
U slučaju bilo kakvih nejasnoća ili pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka obratite se svom ljekaru ili
farmaceutu.

4. Moguća neželjena djelovanja
Kao i svi drugi lijekovi, Rubens može uzrokovati neželjena djelovanja iako se ista ne javljaju kod svih
pacijenata.

Ako primijetite bilo koje od sljedećih neželjenih djelovanja, odmah se javite svom ljekaru ili medicinskoj
sestri.

Iako su rijetki (mogu se javiti između 1 i 10 000 i u najviše 1 na 1000 bolesnika), ovi simptomi mogu biti
ozbiljni:

omaglica, vrućica, nedostatak daha sa stezanjem u prsima ili grlu, ili pojava osipa koji svrbi.

Ova vrsta alergijske reakcije može biti vrlo ozbiljna.

Vrlo često moguća neželjena djelovanja (mogu se javiti u više od 1 na 10 bolesnika):

moguć je pad broja bijelih krvnih stanica (koje se bore protiv infekcije), što povećava

mogućnost infekcije i vrućice

nizak broj crvenih krvnih stanica (anemija), zbog čega se možete osjećati umorno i bezvoljno

gubitak kose - može biti jako izražen. U muškaraca može prestati rasti brada. Kosa normalno

naraste nakon što završite liječenje.

crveno obojana mokraća (što je normalno i povezano s bojom lijeka). Trebate obavijestiti svog

ljekara ako boja ne nestane za nekoliko dana ili mislite da se radi o krvi u mokraći.

Često moguća neželjena djelovanja (mogu se javiti između 1 i 100 i u najviše 1 na 10 bolesnika):

infekcije

gubitak apetita

osjećaj žeđi (dehidracija)

valunzi

bolnost ili ulceracije u ustima koje se mogu pojaviti tek 3-10 dana nakon liječenja.

žgaravica, mučnina, povraćanje ili proljev.

bol, crvenilo, pečenje ili probadanje na mjestu injekcije.

nadražen mokraćni mjehur ili oštećenje stjenke mokraćnog mjehura (naziva se nekroza).

Manje često moguća neželjena djelovanja (mogu se javiti između 1 i 1 000 i u najviše 1 na 100
bolesnika):

može doći do promjene trombocita (krvnih pločica koje pomažu zgrušavanju krvi), zbog čega

možete postati skloniji modricama ili jačim krvarenjima kod ozljeda. U tom je slučaju važno
zatražiti savjet ljekara.

oticanje, crvenilo, bol u nozi, što može biti povezano s krvnim ugrušcima.

Rijetko moguća neželjena djelovanja (mogu se javiti između 1 i 10 000 i u najviše 1 na 1000
bolesnika):

kod primjene ovog lijeka u kombinaciji s drugim lijekovima za liječenje karcinoma, u nekih se

bolesnika razvila rijetka leukemija (rak bijelih krvnih stanica) nakon završetka liječenja.

umor, slabost i osjećaj hladnoće

nizak broj spermija

izostanak menstruacije

teško disanje, kratkoća daha, oticanje trbuha, nogu ili zglobova, tekućina u plućima (znakovi

kongestivnog zatajivanja srca)

poremećaji u EKG-u, nepravilan srčani ritam, bolest srčanog mišića

promjene vrijednosti jetrenih enzima

povišena koncentracija mokraćne kiseline u krvi, što može prouzrokovati giht

Učestalost nije poznata (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka):

infekcija krvi

upala pluća

unutrašnje krvarenje

upala oka (konjunktivitis i keratitis/upala spojnice i rožnice)

šok

promjene boje kože i noktiju

preosjetljivost na svjetlost

krvni ugrušci, uključujući i ugruške u plućima, što uzrokuje bol u prsištu i nedostatak zraka.

Prijavljivanje sumnje na neželjena dejstva lijeka
U slučaju bilo kakvih neželjenih reakcija nakon primjene lijeka, potrebno je obavjestiti Vašeg ljekara ili
farmaceuta. Ovo podrazumijeva sve moguće neželjene reakcije koje nisu navedene u ovom uputstvu o
lijeku, kao i one koje jesu.

5. Kako čuvati Rubens
Čuvajte Rubens van dohvata i pogleda djece u originalnom pakovanju.
Čuvati na temperaturi od 2°C - 8°C (u frižideru), zaštićeno od svjetlosti. Ne zamrzavati. Pripremljeni
rastvor treba upotrijebiti odmah. Lijek se može upotrijebiti 24 sata nakon rekonstrukcije, kada se čuva
na temperaturi od 2°C - 8°C (u frižideru).
Lijek upotrijebite u skladu sa rokom trajanja.
Rubens se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka trajanja otisnutog na kutiji i bočici.
Ukoliko primjetite oštećenja proizvoda i/ili pakovanja nemojte upotrebljavati Rubens.

6. Dodatne informacije
Šta Rubens sadrži

Aktivna supstanca: Svaka bočica od 25 ml sadrži 50 mg epirubicin hidrohlorida.

Pomoćne supstance: natrijum hlorid, hlorovodonična kiselina i voda za injekcije.

Kako Rubens izgleda i sadržaj pakovanja
Rastvor crvene boje.
Bezbojna staklena bočica (staklo tip 1) od 25 ml sa gumenim čepom i aluminijskim zatvaračem. Jedna
bočica u zaštitnom blisteru smještena je u kartonskoj kutiji.

Ime i adresa nosioca dozvole za stavljanje u promet gotovog lijeka
Unifarm d.o.o.
Bistarac Novo Naselje bb
75300 Lukavac
Bosna i Hercegovina
Tel: ++ 387 35 369 880
Fax: ++ 387 35 369 880
www.unifarm.ba

Ime i adresa proizvođača lijeka (administrativno sjedište)
Mustafa Nevzat İlaç Sanayii A.Ş.
Pak İş Merkezi
Prof.Dr.Bülent Tarcan Sokak,No.:5/1
34349 Gayrettepe/İstanbul
Turska

Režim izdavanja lijeka
Lijek se upotrebljava u zdravstvenoj ustanovi sekundarnog ili tercijarnog nivoa.

Broj i datum dozvole za stavljanje gotovog lijeka u promet
Rubens 1 x (50 mg/25 ml) koncentrat za rastvor za infuziju: 04-07.9-6172/13 od 14.11.2014. godine

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima

VAŽNO: Vidjeti Sažetak karakteristika lijeka prije primjene.

Farmaceutski oblik:
Rastvor crvene boje koji sadrži 50 mg epirubicin hidrohlorida kao 50 mg/25 ml rastvor u 0,9% rastvoru
natrijum hlorida.
Primjena:
Rubens se primjenjuje u liječenju niza neoplazmi, uključujući karcinom dojke, jajnika, želuca, pluća i
kolorektuma, zloćudne limfome, leukemije i multipli mijelom.
Intravezikalna primjena Rubens-a pokazala se uspješnom u liječenju površinskog karcinoma
mokraćnog mjehura, lokaliziranog karcinoma (carcinoma-in-situ) i u sprečavanju recidiva nakon
transuretalne resekcije.
Doziranje i način primjene:

Intravenozna primjena:

Rubens nema učinak kada se primjenjuje peroralno te se ne smije primjenjivati intramuskularno niti
intratekalno.
Rubens se smije primjenjivati samo pod nadzorom ljekara s iskustvom u primjeni citotoksičnih lijekova.
Pri liječenju visokim dozama posebno treba paziti na moguće kliničke komplikacije nastale kao
posljedica duboke mijelosupresije.
Preporučuje se primjena lijeka pomoću infuzijskog sistema kroz koji fiziološki rastvor slobodno teče
nakon što se provjeri je li igla dobro postavljena u venu. Ovom tehnikom se smanjuje opasnost od
ekstravazacije lijeka i osigurava ispiranje vene fiziološkim rastvorom nakon primjene lijeka.
Ekstravazacija Rubens-a iz vene tokom primjene injekcije može uzrokovati teška oštećenja tkiva pa
čak i nekrozu. Injiciranje lijeka u male krvne žile ili ponovljeno injiciranje u istu venu može dovesti do
venske skleroze.

Uobičajene doze:

Kada se Rubens primjenjuje kao jedini lijek, preporučena doza za odrasle iznosi 60-90 mg/m

tjelesne

površine; lijek se mora primijeniti intravenski tokom 3 do 5 minuta, te ovisno o nalazima krvi i koštane
srži bolesnika, doza se ponavlja u intervalima od 21 dan.
Doza se može smanjiti ovisno o znakovima toksičnosti (posebno ozbiljna neutropenija/neutropenijska
groznica i trombocitopenija koje mogu biti prisutne i 21 dan nakon prve doze) ili se može odgoditi kao
u slučaju oštećenja funkcije jetre.

Visoke doze:

Kada se visoke doze Rubens-a kao jedinog lijeka primjenjuju za liječenje karcinoma pluća, potrebno je
pratiti slijedeća uputstva:
- Karcinom pluća malih stanica (prethodno neliječen): 120 mg/m

prvi dan, svake 3 sedmice.

- Karcinom pluća nemalih stanica (prethodno neliječeni karcinom skvamoznih stanica, karcinom velikih
stanica i adenokarcinom): 135 mg/m

prvi dan ili 45 mg/m

prvi, drugi i treći dan, svake 3 sedmice.

- Karcinom dojke: Kod adjuvantne terapije ranog karcinoma dojke kod pacijentica s pozitivnim nalazom
limfnih čvorova, preporučene intravenske doze epirubicina iznose od 100 mg/m

(kao pojedinačna

doza koja se uzima prvi dan) do 120 mg/m

(podijeljeno na dvije doze koje se uzimaju prvi i osmi dan)

svake 3 do 4 sedmice, u kombinaciji s ciklofosfamidom i 5-fluorouracilom koji se primjenjuju
intravenski i tamoksifenom koji se primjenjuje oralno.
Lijek se primjenjuje intravenski u obliku bolusa u periodu od 3 do 5 minuta ili u obliku infuzije u periodu
do 30 minuta. Niže doze (60-75 mg/m

kod liječenja uobičajenim dozama i 105-120 mg/ m

kod

liječenja visokim dozama) preporučuju se u bolesnica čija je funkcija koštane srži već oslabljena zbog
prethodne hemoterapije ili radioterapije, dobi ili neoplastične infiltracije koštane srži. Ukupna doza po
ciklusu može se raspodijeliti na 2 do 3 uzastopna dana.
Kada se lijek primjenjuje u kombinaciji s drugim antitumorskim lijekovima, doze se moraju shodno
tome smanjiti. Budući da se Rubens izlučuje uglavnom putem hepatobilijarnog sistema, kod bolesnika
s oštećenom funkcijom jetre potrebno je smanjiti dozu kako bi se izbjeglo povećanje ukupne
toksičnosti. Kod umjerenog oštećenja jetre (bilirubin: 1,4-3 mg/100ml) dozu treba smanjiti za 50%, dok
teško oštećenje jetre (bilirubin> 3 mg/100 ml) zahtijeva smanjenje doze za 75%.
Umjereno oštećenje bubrega ne zahtijeva smanjenje doze, iz razloga što se ograničena količina
Rubens-a izlučuje ovim putem.

Intravezikalna primjena:

Rubens se može primjenjivati intravezikalno u liječenju površinskog karcinoma mokraćnog mjehura i
lokaliziranog karcinoma (carcinoma-in-situ). Ne smije se na ovaj način primjenjivati za liječenje
invazivnih tumora koji su prodrli u stijenku mokraćnog mjehura, budući da je u tom slučaju primjerenije
sistemsko liječenje ili hirurški zahvat. Epirubicin se također uspješno primjenjivao intravezikalno kao
profilaksa nakon transuretralne resekcije površinskih tumora u svrhu sprečavanja recidiva.
Iako se primjenjuju brojni režimi liječenja, sljedeće smjernice mogu biti od koristi: za liječenje,
instilacije od 50 mg/50 ml (razrijeđeno fiziološkim rastvorom ili destilovanom sterilnom vodom)
jedanput sedmično 8 sedmica. U slučaju lokalne toksičnosti (cistitis uzrokovan hemijskim sredstvima),
preporučuje se smanjiti dozu na 30 mg/50 ml. Kod lokaliziranog karcinoma (carcinoma-in-situ), doza
se može povećati do 80 mg/50 ml, ovisno o podnošljivosti u pojedinog bolesnika.
Kod profilakse: najčešće je korišten raspored doziranja koji uključuje primjenu 50 mg/50 ml jedanput
sedmično 4 sedmice, nakon čega slijede instilacije iste doze jedanput mjesečno 11 mjeseci.
Rastvor lijeka se intravezikalno treba zadržati 1 sat. Kako bi se izbjeglo neželjeno razrjeđivanje
mokraćom, bolesniku treba reći da ne pije nikakvu tekućinu 12 sati prije instilacije.
Bolesnika bi trebalo povremeno okretati za vrijeme instilacije te bi mu trebalo reći da se na kraju
instilacije pomokri.

Kontraindikacije:

preosjetljivost na epirubicin ili bilo koji drugi sastojak lijeka, druge antracikline ili antracendione

dojenje

Intravenska primjena:

trajna mijelosupresija

teško oštećenje jetre

teška insuficijencija miokarda

nedavni infarkt miokarda

teške aritmije

prethodno liječenje maksimalnim kumulativnim dozama epirubicina i/ili drugih antraciklina i

antracendiona (vidjeti poglavlje 4.4)

bolesnici s akutnom sistemskom infekcijom

nestabilna angina pektoris

miokardiopatija

Intravezikalna primjena:

infekcije mokraćnog sistema

upala mokraćnog mjehura

hematurija

invazivni tumori koji prodiru u mokraćni mjehur

problemi s kateterizacijom

Upozorenja i mjere opreza pri upotrebi
Vidjeti Sažetak karakteristika lijeka poglavlje 4.4 - Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi
Uopšteno-Epirubicin se smije primjenjivati samo pod nadzorom ljekara s iskustvom u primjeni
citotoksičnih lijekova.
Prije početka liječenja epirubicinom bolesnici se moraju oporaviti od akutnih toksičnih stanja (poput
stomatitisa, neutropenije, trombocitopenije i generaliziranih infekcija) uzrokovanih prethodnim
liječenjem citotoksičnim lijekovima.
Iako liječenje visokim dozama epirubicina (npr. ≥ 90 mg/m

svake 3-4 sedmice) generalno dovodi do

sličnih neželjenih dejstava kao i primjena standarnih doza (< 90 mg/m

2

svake 3-4 sedmice),

neutropenija i stomatitis/mukozitis mogu biti jače izraženi. Pri liječenju visokim dozama posebno treba
paziti na moguće kliničke komplikacije nastale kao posljedica duboke mijelosupresije.

Srčana funkcija - Rizik liječenja antraciklinima je kardiotoksičnost koja se može ispoljiti u obliku ranih

(akutnih) ili kasnih (odgođenih) događaja.
Rizik razvoja kongestivnog zatajenja srca ubrzano se povećava s porastom kumulativnih doza
epirubicina iznad 900 mg/m

; ova kumulativna doza smije se prekoračiti samo uz izuzetan oprez

(pogledajte poglavlje 5.1. Farmakodinamičke karakteristike, kliničke studije).
Rad srca treba ispitati prije početka liječenja i nadzirati tokom liječenja epirubicinom kako bi se
umanjio rizik za nastanak težih oštećenja srca. S obzirom na rizik od kardiomiopatije, kumulativna
doza od 900 mg/m

smije se prekoračiti samo uz izuzetan oprez.

Zatajenje srca (New York Heart Association [NYHA] class II-IV) je primijećeno u bolesnika koji su
primali trastazumab kao monoterapiju ili u kombinaciji s antraciklinima kao što je epirubicin. To može

biti srednje do ozbiljan poremećaj i također može imati smrtni ishod. Trastazumab i antraciklini kao što
je epirubicin ne bi se trenutno trebali koristiti u kombinaciji osim u strogo kontrolisanim uvjetima
kliničkih ispitivanja s kardiološkim praćenjem. Bolesnici koji su prije uzimali antracikline također su
izloženi kardiotoksičnosti prilikom liječenja trastazumabom, iako je rizik manji nego liječenje s
trastazumabom i antraciklinama u kombinaciji.
Kako je poluvijek trastazumaba približno 4-5 sedmica, trastazumab ostaje u krvotoku više od 20-25
sedmica nakon prestanka liječenja trastazumabom. Bolesnici koji su uzimali antacikline kao što je
epirubicin, nakon liječenja trastazumabom, mogu biti izloženi riziku kardiotoksičnosti. Ako je moguće,
ljekar treba izbjegavati liječenje antaciklinima više od 25 sedmica nakon prestanka liječenja
trastazumabom. Ako se antraciklini kao što je epirubicin primjenjuju, potrebno je u bolesnika pažljivo
nadzirati funkciju srca.
Ukoliko se razvije simptomatično zatajenja srca za vrijeme liječenja trastazumabom nakon liječenja
epirubicinom, potrebno je primijeniti standardnu terapiju za tu svrhu.
(Za dodatne informacije vidjeti Sažetak karakteristika lijeka poglavlje 4.4 - Posebna upozorenja i mjere
opreza pri upotrebi).
Hematološka toksičnost

-Poput ostalih citotoksičnih lijekova i epirubicin može dovesti do

mijelosupresije. Prije i tokom svakog ciklusa liječenja epirubicinom treba provjeriti hematološki profil,
uključujući diferencijalnu krvnu sliku leukocita.
Sekundarna leukemija

-Sekundarna leukemija, sa ili bez predleukemijske faze, zabilježena je u

bolesnika liječenih antraciklinima, uključujući epirubicin.
Toksičnost u probavnom sistemu-Epirubin je emetogen. Mukozitis/stomatitis obično se javljaju ubrzo
nakon primjene lijeka te, ako su ozbiljnije prirode, kroz nekoliko dana mogu dovesti do ulceracija
sluznice.
Funkcija jetre-Glavni put eliminacije epirubicina je hepatobilijarni sistem. Prije i tokom liječenja
epirubicinom treba odrediti vrijednost ukupnog bilirubina u serumu i AST-a. U bolesnika s povišenim
vrijednostima bilirubina i AST-a može doći do slabijeg klirensa lijeka uz porast ukupne toksičnosti. U
ovih se bolesnika preporučuje primjena nižih doza.
Funkcija bubrega-Treba odrediti vrijednost kreatinina u serumu prije i tokom liječenja. U bolesnika s
vrijednostima serumskog kreatinina > 5 mg/dl treba prilagoditi dozu lijeka.
Učinci na mjestu primjene lijeka-Injiciranje lijeka u male krvne žile ili ponovljeno injiciranje u istu venu
može dovesti do venske skleroze. Primjenom lijeka u skladu s preporučenom procedurom može se
smanjiti rizik nastanka flebitisa/tromboflebitisa na mjestu primjene (pogledajte poglavlje 4.2).
Ekstravazacija-Ekstravazacija epirubicina tokom intravenskog injiciranja može dovesti do pojave
lokalne boli, teških oštećenja tkiva (vezikacije, teškog celulitisa) i nekroze. Ako se tokom intravenske
primjene epirubicina pojave znaci i simptomi ekstravazacije, odmah treba prekinuti infuziju lijeka.
Neželjeno dejstvo ekstravazacije antraciklinima može se spriječiti ili smanjiti ako se odmah primjeni za
to određeni tretman kao što je primjena dextrazoxana (za primjenu pogledajte referentnu uputu). Bol
se bolesniku može ublažiti rashlađivanjem zahvaćenog područja i održavajući ga hladnim primjenom
hijaluronske kiseline i DMSO-a. Bolesnika treba pažljivo nadzirati u narednom periodu jer je pojava
nekroze moguća i nekoliko sedmica nakon ekstravazacije.
Drugo-Kao i kod primjene drugih citotoksičnih lijekova, i uz primjenu epirubicina su prijavljeni
tromboflebitis i tromboembolijski događaji, uključujući plućnu emboliju (u nekim slučajevima
smrtonosnu).
Sindrom tumorske lize-Epirubicin može dovesti do hiperuricemije zbog izraženog katabolizma purina
koji prati raspad tumorskih stanica uslijed djelovanja lijeka (sindrom tumorske lize).
Imunosupresivni učinci/Povećana podložnost infekcijama-Primjena živog ili živog atenuiranog cjepiva
u bolesnika imunokompromitiranih hemoterapijom, uključujući i epirubicinom, može dovesti do razvoja
ozbiljnih ili smrtonosnih infekcija (pogledajte poglavlje 4.5).
Cijepljenje cjepivom sa živim virusima treba izbjeći u bolesnika koji primaju epirubicin. Moguća je
primjena cjepiva s umrtvljenim virusima; međutim, moguć je slabiji odgovor na takva cjepiva.
Reproduktivni sistem-Epirubicin može biti genotoksičan. Kod primjene epirubicina, muškarci i žene
trebaju koristiti primjerenu kontracepcijsku zaštitu.
Intravezikalna primjena epirubicina može dovesti do pojave simptoma hemijskog cistitisa (kao što je
dizurija, poliurija, nokturija, strangurija, hematurija, nelagoda u mokraćnom mjehuru, nekroza stjenke
mokraćnog mjehura) i konstrikcije mokraćnog mjehura. Posebno treba obratiti pozornost na probleme
s kateterizacijom (npr. uretralnu obstrukciju uslijed masivnog intravezikalnog tumora).
Intraarterijska primjena epirubicina (arterijska embolizacija putem katetera u svrhu lokaliziranog ili
regionalnog liječenja primarnog hepatocelularnog karcinoma ili metastaza u jetri) može izazvati (uz
sistemsku toksičnost koja je po kvaliteti slična zabilježenoj kod intravenske primjene epirubicina)
lokalizirane ili regionalne događaje uključujući gastroduodenalni ulkus (vjerovatno zbog vraćanja lijeka

u želučanu arteriju) i sužavanje žučnog kanala zbog lijekom izazvanog sklerozirajućeg kolangitisa.
Ovaj put primjene može dovesti do široke nekroze prokrvljenog tkiva.
Za dodatna upozorenja i mjere opreza kod drugih puteva primjene vidjeti Sažetak karakteristika lijeka
poglavlje 4.4- Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi.

Interakcije:
Epirubicin se uglavnom primjenjuje u kombinaciji s drugim citotoksičnim lijekovima. Moguća je aditivna
toksičnost, naročito za učinke na koštanu srž i hematološke promjene, te učinke na probavni sistem
(vidjeti poglavlje 4.4). Kod primjene epirubicina u kombinacijskoj hemoterapiji s drugim potencijalno
kardiotoksičnim lijekovima, kao i kod istovremene primjene s drugim kardioaktivnim lijekovima (npr.
blokatorima kalcijevih kanala) potrebno je nadzirati srčanu funkciju tokom cijelog liječenja.
Epirubicin se opsežno metabolizira u jetri. Promjene u funkciji jetre izazvane istovremenom primjenom
drugih lijekova mogu uticati na metabolizam, farmakokinetiku, terapijsku djelotvornost i/ili toksičnost
epirubicina (vidjeti poglavlje 4.4).
Antraciklini, uključujući epirubicin, se ne smiju primjenjivati u kombinaciji s drugim kardiotoksičnim
lijekovima ukoliko se pažljivo ne nadzire srčana funkcija.
Cijepljenje cjepivom sa živim virusima treba izbjeći u bolesnika koji primaju epirubicin. Moguća je
primjena cjepiva s umrtvljenim virusima; međutim, moguć je slabiji odgovor na takva cjepiva.
Budući da cimetidin povećava AUC epirubicina za 50%, mora se prekinuti njegova primjena tokom
liječenja epirubicinom.
Kad se daje prije epirubicina, paklitaksel može izazvati porast plazmatskih koncentracija
nepromijenjenog epirubicina i njegovih metabolita, koji, međutim, nisu ni toksični ni aktivni.
Povećana mijelosupresija se može pojaviti u bolesnika koji se liječe kombinacijom antraciklina i
dexrazoxana.
Za dodatne informacije vidjeti Sažetak karakteristika lijeka, dio 4.5 - Interakcije s drugim lijekovima i
drugi oblici interakcija.

Neželjena dejstva
Za vrijeme liječenja epirubicinom uočena su i prijavljena sljedeća neželjena dejstva te su razvrstana po
sljedećim kategorijama učestalosti: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i
≤1/100); rijetko (≥1/10 000 i ≤1/1000); vrlo rijetko (≤1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz
dostupnih podataka).
Neželjena dejstva se mogu očekivati kod više od 10% pacijenata liječenih epirubicinom. Najčešća
neželjena dejstva su mijelosupresija, gastrointestinalna neželjena dejstva, anoreksija, alopecija i
infekcija.

Organski sistem

Učestalost

Neželjena dejstva

Često

Infekcija

Infekcije i infestacije

Nepoznato

Septički šok, sepsa, upala pluća

Dobroćudne,

zloćudne

i

nespecificirane novotvorine
(uključujući ciste i polipe)

Rijetko

Akutna limfocitna leukemija, akutna
mijeloična leukemija

Vrlo često

Mijelosupresija (leukopenija, granulocitopenija
i neutropenija, anemija i febrilna
neutropenija)

Manje često

Trombocitopenija

Poremećaji krvi i limfnog
sistema

Nepoznato

Krvarenje i tkivna hipoksija kao posljedica
mijelosupresije

Poremećaji imunog sistema

Rijetko

Anafilaksija

Često

Anoreksija, dehidracija

Poremećaji metabolizma i
prehrane

Rijetko

Hiperuricemija (pogledajte poglavlje 4.4 )

Poremećaji nervnog sistema

Rijetko

Vrtoglavica

Poremećaji oka

Nepoznato

Konjunktivitis, keratitis

Srčani poremećaji

Rijetko

Kongestivno zatajenje srca, (dispneja; edem,
hepatomegalija, ascites, plućni edem,
pleuralni izljevi, galopni ritam) kardiotoksičnost
(npr. poremećaji EKG-a, aritmije, kardiomiopatija),

ventrikularna tahikardija, bradikardija, AV-blok,
blok provodnog sistema srca

Često

Valunzi

Manje često

Flebitis, tromboflebitis

Krvožilni poremećaji

Nepoznato

Šok, tromboembolizam, uključujući pulmonalni
emboli

Poremećaji

probavnog

sistema

Često

Mukozitis, ezofagitis, stomatitis, povraćanje,
proljev, mučnina

Vrlo često

Alopecija

Rijetko

Urtikarija

Poremećaji kože i potkožnog
tkiva

Nepoznato

Lokalna toksičnost, osip, svrbež, promjene na koži,
eritem, crvenilo praćeno osjećajem užarenosti ili
vrućine,

hiperpigmentacija

kože

i

noktiju,

preosjetljivost na svjetlo, preosjetljivost kože na
mjestu zračenja (odzivna radijacijska upalna
reakcija)

Poremećaji

bubrega

i

urinarnog trakta

Vrlo često

Crvena boja mokraće tokom 1 do 2 dana nakon
primjene

Poremećaji

reproduktivnog

sistema i dojki

Rijetko

Amenoreja, azoospermija

Često

Crvenilo na mjestu infuzijskog uboda

Opći poremećaji i
stanja na mjestu
primjene

Rijetko

Malaksalost, astenija, vrućica, zimica

Rijetko

Promjene vrijednosti transaminaza

Pretrage

Nepoznato

Asimptomatsko smanjenje ejekcijske frakcije lijeve
komore

Ozljede,

trovanja

i

proceduralne komplikacije

Često

Nakon intravezikalne primjene zabilježen je cistitis
uzrokovan

hemijskim

sredstvima,

ponekad

hemoragičan (pogledajte poglavlje 4.4).

Poremećaj plodnosti
Epirubicin može izazvati oštećenja hromosoma u ljudskim spermatozoima.
Epirubicin može izazvati amenoreju ili preuranjenu menopauzu kod žena u predmenopauzi.
Trudnoća
Podaci iz ispitivanja na životinjama upućuju na to da epirubicin može uzrokovati oštećenje fetusa kada
se primjeni u trudnica. Ako se epirubicin koristi u trudnoći ili ako žena zatrudni tokom uzimanja ovog
lijeka, bolesnicu treba obavijestiti o mogućim rizicima za plod.
Nisu provedena klinička ispitivanja u trudnica. Epirubicin se smije koristiti u trudnoći samo ako moguća
korist od liječenja nadmašuje moguće rizike za plod.
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se epirubicin u majčino mlijeko. Budući da se mnogi lijekovi, uključujući druge
antracikline, izlučuju u majčino mlijeko, a epirubicin potencijalno može izazvati teška neželjena
djelovanja u dojenčeta, žene moraju prestati dojiti prije početka liječenja ovim lijekom.

Za dodatne informacije vidjeti Sažetak karakteristika lijeka, poglavlje 4.6 - Trudnoća i dojenje.

Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama
Nisu prijavljena posebna neželjena djelovanja koja bi uticala na sposobnost upravljanja vozilima i
mašinama.
Predoziranje
Akutno predoziranje epirubicinom će dovesti do teške mijelosupresije (uglavnom s leukopenijom i
trombocitopenijom), toksičnih učinaka na probavni sistem (uglavnom mukozitis) i akutnih srčanih
komplikacija. Latentno zatajenje srca opaženo je i nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon
završetka liječenja antraciklinima (vidjeti poglavlje 4.4). Bolesnike treba pažljivo nadzirati. Ako se
pojave znakovi zatajenja srca, bolesnika treba liječiti u skladu s uobičajenim smjernicama.
Liječenje:
Simptomatsko. Epirubicin se ne može odstraniti dijalizom.

Mjere zaštite:
Preporučuju se sljedeće mjere zaštite pri rukovanju sa toksičnim epirubicinom:

Osoblje mora dobro poznavati tehnike rekonstrukcije i rukovanja.

Trudnice ne smiju rukovati ovim lijekom.

Osoblje koje rukuje s epirubicinom mora nositi zaštitnu odjeću: zaštitne naočale, ogrtače,
jednokratne rukavice i maske.

Svi predmeti koji se koriste za pripremu, davanje ili čišćenje, uključujući rukavice, moraju se
pohraniti u vrećice za visokorizični otpad radi spaljivanja na visokoj temperaturi.

Prosipanje i curenje treba tretirati ispiranjem razrjeđenim rastvorom natrijum hipohlorita (1%) a zatim i
vodom. Svi materijali za čišćenje se trebaju ukloniti prema prethodno navedenim uputama. U slučaju
dodira s kožom ili očima, mora se temeljito oprati zahvaćeno područje vodom, sapunom i vodom ili
rastvorom sode bikarbone. Nakon toga se treba obratiti ljekaru.
Bacite neiskorišteni rastvor.

Inkompatibilnosti
Treba izbjegavati duži kontakt s bilo kojim rastvorom koji ima alkalnu pH vrijednost jer to uzrokuje
hidrolizu lijeka. Rubens se ne smije miješati s heparinom zbog hemijske inkompatibilnosti, uslijed koje
može doći do precipitacije.
Rubens se smije primjenjivati u kombinaciji s drugim antitumorskim lijekovima, no ne preporučuje se
njegovo miješanje s drugim lijekovima.

Rok trajanja
24 mjeseca.

Uslovi čuvanja lijeka
Čuvati na temperaturi od 2°C - 8°C (u frižideru), zaštićeno od svjetlosti. Ne zamrzavati.
Rok trajanja nakon prvog otvaranja spremnika
Lijek se može upotrijebiti 24 sata nakon rekonstrukcije, kada se čuva na temperaturi od 2°C - 8°C (u
frižideru), zaštićeno od svjetlosti.

Sadržaj pakovanja:
Bočica od 25 ml sadrži 50 mg epirubicin hidrohlorida za intravenoznu i intravezikalnu primjenu.