50 ml rastvora za infuziju u staklenoj bočici i vješalica za infuziju, u kutiji
Supstance:imunoglobulin normalni humani za intravaskularnu primjenu
| Jačina | ATC | Oblik |
| 2.5 g/50 mL | J06BA02 | rastvor za infuziju |
UPUTSTVO ZA PACIJENTA
Ig VENA
50 g/l rastvor za infuziju
Humani normalni imunoglobulin
Pažljivo pročitajte cijelo uputstvo prije početka primjene ovog lijeka.
Sačuvajte ovo uputstvo. Možda ćete ga trebati pročitati ponovo.
Ukoliko imate dodatnih pitanja upitajte svog ljekara.
Ovaj lijek je propisan Vama. Nemojte ga davati drugim osobama. Može im nauditi, čak iako su
njihovi simptomi slični Vašima.
Ukoliko bilo koji od neželjenih djelovanja postane ozbiljno ili ukoliko primjetite neželjena
djelovanja koja nisu opisana u ovom uputstvu, molimo Vas da tome obavijestite Vašeg
ljekara.
Šta sadrži ovo uputstvo:
1. Šta je Ig VENA i za šta se koristi
2. Prije nego što počnete uzimati Ig VENA-u
3. Kako koristiti Ig VENA-u
4. Moguća neželjena djelovanja
5. Kako čuvati Ig VENA-u
6. Dodatne informacije
1. Šta je Ig VENA i za šta se koristi
Ig VENA je humani normalni imunoglobulin za intravenoznu primjenu. Imunoglobulini su humana
antitijela koja su inače prisutna u krvi.
Ig VENA se koristi za:
Liječenje odraslih, i djece i omladine (od 0 - 18 godina) koji nemaju dovoljno antitijela (nadomjesna
terapija) u sljedećim slučajevima:
Pacijenti sa urođenim nedostatkom proizvodnje antitijela (sindromi primarne
imunodeficijencije).
Pacijenti sa bolešću (karcinom) krvi (hronična limfocitna leukemija) koja vodi ka
smanjenoj proizvodnji antitijela (hipogamaglobulinemija) i ponovljenim bakterijskim
infekcijama, kada profilaksa terapijom antibioticima nije uspjela.
Pacijenti sa karcinomom koštane srži (multipli mijelom) koji vodi ka smanjenoj
proizvodnji antitijela (hipogamaglobulinemija) i ponovljenim bakterijskim infekcijama, a
kod kojih nije došlo do odgovora na vakcinu protiv pneumokokne bakterije.
Pacijenti sa smanjenom proizvodnjom antitijela (hipogamaglobulinemija) poslije
transplantacije alogenih hematopoetskih stem stanica -
Haematopoeietic stem cell
transplatation HSCT
(koje ne dolaze od iste osobe).
Kongenitalni AIDS sa ponovljenim bakterijskim infekcijama.
Liječenje odraslih, djece i omladine (od 0 - 18 godina) kod određenih upalnih poremećaja
(imunomodulacija) i to u sljedećim slučajevima:
Kod pacijenata koji nemaju dovoljno krvnih pločica - trombocita (primarna imuna
trombocitiopenija, ITP) i kod pacijenata sa visokim rizikom od krvarenja ili prije
hirurškog zahvata u cilju korigiranja stanja trombocita.
Pacijenti sa Guillain Barre sindromom. U pitanju je akutna bolest koja se karakteriše
upalom perifernih nerava što uzrokuje jaku mišićnu slabost pretežno u nogama i
gornjim udovima.
Kod pacijenata sa hroničnom upalnom demijelinizirajućom polineuropatijom (CIDP).
Ova hronična bolest je rijetki poremećaj perifernih živaca a obilježavaju je postepeno
povećavanje slabosti u nogama te, u manjoj mjeri i rukama.
Kod pacijenata sa Kawasaki bolešću. Radi se o akutnoj bolesti koja se primarno javlja
kod male djece u vidu upale krvnih sudova po cijelom tijelu.
2. Prije nego što počnete koristiti Ig VENA-u
Nemojte koristiti Ig VENA-u
Ako ste alergični (preosjetljivi) na humani normalni imunoglobulin za intravenoznu primjenu ili
bilo koji drugi sastojak Ig VENA-e.
Ako imate antitijela protiv imunoglobulina A (IgA) u Vašoj krvi. Ovo je veoma rijetka pojava i
može se javiti ako nemate imunoglobuline tipa A u krvi.
Budite oprezni s Ig VENA-om
Vaš ljekar ili zdravstveni radnik će Vas pažljivo pratiti i pomno promatrati za vrijeme davanja infuzije Ig
VENA-e kako bi bili sigurni da nećete imati neželjenu reakcije.
Pojedina neželjena djelovanja se mogu pojaviti češće:
u slučaju velike brzine infuzije;
ako bolujete od stanja s niskim nivoima antitijela u krvi (hipo ili agamaglobulinemija, sa ili bez
nedostatka IgA);
ako ste primili normalni humani imunoglobulin po prvi put;
u rjeđim slučajevima, kada se proizvod humanog normalnog imunoglobulina zamijeni ili
ukoliko je protekao duži interval u odnosu na prethodnu infuziju.
U određenim uvjetima, imunoglobulini mogu povećati rizik od srčanog infarkta, moždanog udara,
plućne embolije ili duboke venske tromboze, iz razloga što dovode do povećanja viskoznosti krvi.
Vaš ljekar će obratiti posebnu pažnju u sljedećim slučajevima:
- ako imate prekomjernu težinu,
- ako ste starija osoba,
- ako imate dijabetes,
- ako patite od visokog krvnog pritiska (hipertenzija),
- ako je Vaš volumen krvi prenizak (hipovolemija),
- ako imate ili ste imali probleme s krvnim sudovima (vaskularne bolesti),
- ako patite od povećane sklonosti ka zgrušavanju krvi (urođeni ili stečeni trombotični poremećaji),
- ako patite od trombotičnih epizoda,
- ako patite od bolesti koja uzrokuje da je Vaša krv gušća (viskoznija),
- ako ste dugo ležali u krevetu,
- ako imate ili ste imali problema sa bubrezima ili ako uzimate lijekove koji mogu oštetiti Vaše bubrege
(nefrotoksični lijekovi), s obzirom da su prijavljivani slučajevi akutnog zatajenja bubrega. U slučaju
poremećaja bubrega, Vaš ljekar će razmotriti prekid liječenja.
Možete biti alergični (preosjetljivi) na imunoglobuline (antitijela), a da to ne znate.
To se može dogoditi čak i ako ste već primali normalne humane imunoglobuline i dobro ih podnosili.
To se može posebno dogoditi u slučaju da nemate imunoglobulina tipa IgA (nedostatak IgA sa anti-
IgA antitijelima). U tim rijetkim slučajevima može doći do alergijske reakcije (preosjetljivosti) i mogu se
javiti nagli pad krvnog pritiska ili šok.
U slučaju neželjene reakcije, Vaš ljekar može odlučiti da se smanji brzina davanja ili zaustavi infuzija.
Nadalje, Vaš ljekar će odlučiti o potrebnom liječenju, ovisno o prirodi i težini neželjenih djelovanja.
U slučaju šoka, treba se primjeniti standardno medicinsko liječenje šoka. Molimo Vas da obavijestite
svog ljekara ako se barem jedan od navedenih uslova odnosi na Vas, a Vaš ljekar će posebno paziti
kod propisivanja i davanja Ig VENA-e.
Sigurnost od prenosa virusnih bolesti
Kada su lijekovi pripremljeni od ljudske krvi ili plazme, provode se određene mjere sigurnosti da se
spriječi prenos infekcije na pacijenta. To uključuje pažljiv odabir donora krvi i plazme, čime se nastoji
osigurati isključivanje nositelja infekcije, a zatim je tu testiranje svake donacije i „poola“ plazme na
viruse. Proizvođači ovih lijekova takođe u obradu krvi i plazme uključuju postupke koji inaktiviraju ili
uklanjaju uzročnike bolesti. Uprkos ovim mjerama, kod primjene lijekova proizvedenih od ljudske krvi ili
plazme, ne može se potpuno isključiti mogućnost prijenosa infekcije. To se također odnosi na
nepoznate viruse i viruse u nastajanju ili druge vrste infekcija.
Poduzete mjere su se pokazale učinkovite za viruse sa ovojnicom kao što je virus humane
imunodeficijencije (HIV), hepatitis B virus (HBV), hepatitis C virus (HCV) i za virus hepatitisa A bez
ovojnice (HAV).
Poduzete mjere mogu biti ograničene protiv virusa bez ovojnice, kao što je parvovirus B19.
Imunoglobulini nisu povezani s infekcijama hepatitisa A ili parvovirusa B19, vjerojatno zbog zaštitnog
djelovanja antitijela protiv tih infekcija koja su sadržana u lijeku.
Strogo se preporučuje da se, svaki put kada primite dozu Ig VENA-e, zabilježite naziv i serijski broj
lijeka, kako bi se osigurala evidencija o primjenjenim serijama lijeka.
Uzimanje drugih lijekova sa Ig VENA-om
Molimo Vas da obavijestite Vašeg ljekara ako uzimate ili ste nedavno uzimali druge lijekove,
uključujući i lijekove koji se mogu dobiti bez recepta.
Normalni humani imunoglobulin za intravenoznu primjenu ne smije se miješati s drugim lijekovima.
Žive atenuirane virusne vakcine
Primjena imunoglobulina može oslabiti učinkovitost živih atenuiranih (oslabljenih) virusnih vakcina
poput vakcine protiv ospica, rubeole, zaušnjaka i varičele, kroz period od šest sedmica do tri mjeseca.
Treba proći period od 3 mjeseca od primjene imunoglobulina do vakcinisanja živim atenuiranim
virusnim vakcinama. Kada su ospice u pitanju ova oslabljenost može trajati do godine dana. Zbog toga
je kod pacijenata koji se vakcinišu protiv ospica potrebno provjeriti status antitijela.
Krvne pretrage
Ig VENA može uticati na rezultate nekih krvnih pretraga zbog privremenog porasta različitih pasivno
prenešenih antitijela u krv bolesnika nakon infuzije imunoglobulina; taj porast antitijela može dovesti
do lažno pozitivnih rezultata seroloških testova.
Pasivni prenos antitijela na antigene eritrocita npr. A, B, D (koji određuju krvnu grupu) može
interferirati s nekim serološkim pretragama na antitijela crvenih krvnih stanica npr. direktni
antiglobulinski test (DAT, direktni Coombs-ov test).
Određivanje glukoze u krvi
Neki tipovi sistema za testiranje glukoze u krvi (na primjer oni koji su bazirani na glukoza
dehidrogenaza pirolokinolinkinon (GDH-PQQ) ili glukoza-oksidoreduktaza metodi) pogrešno
interpretiraju maltozu (100 mg/ml) koja je sadržana u Ig VENA-i kao glukozu. Ovo može dovesti do
lažno povećanih vrijednosti glukoze u toku davanja infuzije za period od oko 15 sati nakon davanja
infuzije i, shodno tome, u neprikladnom ordiniranju inzulina, što može dovesti do po život opasne ili
čak fatalne hipoglikemije. Takođe, prava hipoglikemija može da prođe netretirano ukoliko se
hipoglikemično stanje maskira lažnim povećanjem vrijednosti glukoze. Prema tome, kada se ordinira
Ig Vena ili drugi parenteralni proizvod koji sadrži maltozu, mjerenje glukoze u krvi se mora obaviti
glukozo-specifičnom metodom. Informacije o proizvodu u pogledu sistema testiranja glukoze u krvi,
uključujući onaj sa test trakicama, bi trebalo pažljivo revidirati da bi se odredilo da li je sistem
adekvatan za upotrebu sa parenteralnim proizvodima koji sadrže maltozu. Ukoliko postoji bilo kakva
nesigurnost, potrebno je kontaktirati proizvođača sistema za testiranje kako bi se odredilo da li je
sistem prikladan za upotrebu sa parenteralnim proizvodima koji sadrže maltozu.
Pedijatrijska populacija
Iako posebne studije o interakcijama nisu provedene kod pedijatrijske populacije, ne očekuju se razlike
u tom smislu između odraslih i djece.
Trudnoća i dojenje
Molimo Vas obavijestite svog ljekara ako ste trudni ili dojite. Vaš ljekar će odlučiti da li se Ig
VENA može koristiti tokom trudnoće i dojenja.
Nisu rađena klinička ispitivanja sa Ig VENA-om kod trudnica. Pokazalo se da intravenozni
imunoglobulinski (IV Ig) proizvodi prolaze placentu, sa povećanjem u toku trećeg trimestra.
Svakako, lijekovi koji sadrže antitijela koriste se kod trudnica godinama i pokazalo se da se ne
trebaju očekivati štetni učinci na tok trudnoće, plod ili novorođenče.
Ako dojite i primate Ig VENA-u, antitijela iz lijeka mogu proći u majčino mlijeko. Usljed toga,
Vaša beba može biti zaštićena od određenih infekcija.
Klinička iskustva sa imunoglobulinima ukazuju da ne treba očekivati štetne efekte na plodnost.
Upravljanje vozilima i mašinama
Sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama može biti smanjena usljed nekih neželjenih
djelovanja povezanih sa primjenom Ig VENA-e. Pacijenti koji su iskusili neželjena djelovanja tokom
tretmana trebalo bi da sačekaju da se ista završe prije upravljanja vozilima ili rada na mašinama.
3. Kako koristiti Ig VENA-u
Ig VENA se može primijeniti samo u bolnicama od strane ljekara ili drugih zdravstvenih radnika.
Šema doziranja i tretmana zavisi od indikacije; ljekar će utvrditi dozu i tretman prikladan za Vas.
Na početku davanja, primit ćete IG VENA-u sporom infuzijom. Ako ste ovo dobro podnijeli, Vaš ljekar
može postepeno povećavati brzinu infuzije.
Ako uzmete više IG VENA-e nego što ste trebali
Ako ste dobili više IG VENA-e nego što ste trebali, može doći do prezasićenja tečnosti proteinima i
može se dogoditi da Vaša krv postane gušća (hiperviskoznost); posebno bi se ovo moglo dogoditi kod
pacijenata sa povećanim rizikom, posebno kod starijih ili pacijenata s oštećenjem srca ili bubrega.
U slučaju bilo kakvih nejasnoća ili pitanja u vezi s primjenom Ig VENA-e obratite se svom ljekaru ili
farmaceutu.
4. Moguća neželjena djelovanja
Kao i svi drugi lijekovi i Ig VENA može izazvati neželjena djelovanja, iako ih svi ne razviju.
Ponekad se mogu javiti neželjena djelovanja poput drhtavice, glavobolje, vrtoglavice, povišene
temperature, povraćanja, mučnine, alergijskih reakcija, artralgije (bolovi u zglobovima), niskog
krvnog tlaka i umjerene boli u leđima.
Rijetko, primjena normalnih humanih imunoglobulina može izazvati nagli pad krvnog tlaka i, u
pojedinim slučajevima, reakciju preosjetljivosti (anafilaktički šok), čak i kod bolesnika koji u
toku ranijih primjena nisu pokazivali znakove preosjetljivosti.
U toku primjene infuzije normalnog humanog imunoglobulina opaženi su slučajevi prolaznog
nezaraznog meningitisa (reverzibilni aseptički meningitis) i rijetki slučajevi prolaznih reakcija
na koži.
Opažen je porast razine serumskog kreatinina i/ili pojava akutnog bubrežnog zatajenja.
Vrlo rijetko su prijavljivani tromboembolijski događaji (formiranje krvnih ugrušaka) koji mogu
izazvati infarkt miokarda, moždani udar, začepljenje plućnih vena (plućna embolija) i duboke
venske tromboze.
Tokom kliničke studije KB034, u kojoj su 33 osobe koje boluju od hronične upalne demijelinizirajuće
polineuropatije (CIDP) primile 756 doza lijeka Ig VENA, jedan od pacijenata je imao glavobolju.
Pedijatrijska populacija
Očekuje se da je učestalost, tip i ozbiljnost neželjenog djelovanja lijeka kod djece ista kao kod
odraslih.
Za informacije o sigurnosti od prenosa virusnih bolesti pogledajte dio 2. Prije nego što počnete uzimati
Ig VENA-u.
Prijavljivanje sumnje na neželjena dejstva lijeka
U slučaju bilo kakvih neželjenih reakcija nakon primjene lijeka, potrebno je obavjestiti Vašeg ljekara ili
farmaceuta. Ovo podrazumijeva sve moguće neželjene reakcije koje nisu navedene u ovom uputstvu o
lijeku, kao i one koje jesu.
5. Kako čuvati Ig VENA-u
Ig VENA-u morate čuvati izvan dohvata i pogleda djece.
Ig VENA se ne smije koristiti poslije isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju poslije oznake
„EXP“. Datum isteka roka upotrebe odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca. Čuvati u frižideru (od
+2 do + 8°C).
Čuvati bočicu u spoljašnjem pakovanju. Ne zamrzavati.
Nemojte upotrebljavati Ig VENA-u ako primjetite da je rastvor zamućen ili sadrži talog ili je promijenio
boju.
Lijekovi se ne smiju uklanjati putem otpadnih voda ili kućnog otpada. Pitajte svog farmaceuta kako
ukloniti lijekove koje više ne trebate. Ove mjere pomoći će u zaštiti okoliša.
Rok trajanja lijeka je 3 godine od datuma proizvodnje koji je naznačen na pakovanju lijeka od 100 ml.
Rok trajanja lijeka je 2 godine od datuma proizvodnje koji je naznačen na pakovanju lijeka od 50, i 200
ml.
6. Dodatne informacije
Šta Ig VENA sadrži
Aktivna supstanca je normalni humani imunoglobulin.
1 ml otopine sadrži 50 mg normalnog humanog imunoglobulina.
Rastvor sadrži 50 g/l humanih proteina, od kojih najmanje 95% imunoglobulina G (IgG).
Podvrste IgG-a su zastupljene kako slijedi:
IgG
62,1%
IgG
34,8%
IgG
2,5%
IgG
0,6%
Maksimalni sadržaj IgA je 50 mcg/ml.
Proizvedeno iz humane plazme donora.
Ostali sastojci su maltoza i voda za injekcije.
Kako Ig VENA izgleda i sadržaj pakovanja
Ig VENA je rastvor za infuziju bistar ili blago opalescentan, bezbojan ili blijedo žut.
Ig VENA 2,5 g/50 ml rastvor za infuziju, bočica od 50 ml + vješalica za infuziju
Ig VENA 5 g/100 ml rastvor za infuziju, bočica od 100 ml + vješalica za infuziju
Ig VENA 10 g/200 ml rastvor za infuziju, bočica od 200 ml + vješalica za infuziju
Režim izdavanja lijeka
Lijek se primjenjuje u zdravstvenoj ustanovi sekundarnog i tercijarnog nivoa.
Naziv i adresa proizvođača (administrativno sjedište)
Kedrion S.p.A. - Loc. Ai Conti, 55051 Castelvecchio Pascoli, Barga (Lucca) Italy
Proizvođač gotovog lijeka
Kedrion S.p.A., 55027 Bolognana, Gallicano (Lucca), Italy
Nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet
PHARMA-MAAC d.o.o., Bačići b.b., Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Broj i datum rješenja o dozvoli za stavljanje gotovog lijeka u promet
Ig VENA 50 g/l rastvor za infuziju u bočici od 50 ml, broj: 04-07.3-2-417/14 od 12.12.2014.
Ig VENA 50 g/l rastvor za infuziju u bočici od 100 ml, broj: 04-07.3-2-418/14 od 12.12.2014.
Ig VENA 50 g/ rastvor za infuziju u bočici od 200 ml, broj: 04-07.3-2-419/14 od 12.12.2014.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sljedeće informacije namijenjene su isključivo zdravstvenim radnicima:
Uputstvo za pravilnu uporabu
Ig VENA treba poprimiti sobnu ili tjelesnu temperaturu prije primjene.
Prije primjene potrebno je vizuelno pregledati otopinu na prisustvo čestica i promjene
boje. Ne koristiti otopinu koja je mutna ili sadrži talog.
Ig VENA-u bi trebalo davati infuzijom intravenozno u početnoj dozi od 0,46 – 0,92
ml/kg/h (10 – 20 kapi u minuti) u trajanju od 20 do 30 minuta. Ukoliko se dobro podnosi
stepen doziranja može se postepeno povećavati do maksimalno 1,85 ml/kg/h (40
kapi/minut).
Upute za korištenje vješalice za infuziju
1. Okrenite donji dio naljepnice da biste formirali vješalicu (slika A).
2. Po potrebi, povećajte vješalicu (maksimalno 300%) (slika B).
3. Koristite naljepnicu da objesite bočicu (slika C).
Slika A
Slika B Slika C
Posebne mjere opreza
Izvjesna ozbiljna neželjena djelovanja lijeka mogu se povezati sa brzinom davanja infuzije.
Potencijalne komplikacije moguće je često izbjeći tako da se:
početnim polaganim davanjem normalnog humanog imunoglobulina ( brzina davanja 0,46 -
0,92 ml/kg/h) potvrdi da bolesnici nisu preosjetljivi na njega;
bolesnike pažljivo nadzire prateći sve simptome tijekom trajanja infuzije. To je posebno važno
kod bolesnika koji do tada nisu primali normalni humani imunoglobulin, bolesnika koji su prešli
s drugog IVIg pripravka ili onih kod kojih je prošlo dugo razdoblje od prethodne infuzije,
potrebno ih je pratiti u toku trajanja prve infuzije kao i u toku prvog sata nakon prve infuzije,
kako bi se na vrijeme uočila moguća neželjena djelovanja. Sve ostale bolesnike potrebno je
nadzirati kroz barem 20 minuta nakon završetka infuzije.
Kod svih pacijenata, primjena IVIg zahtjeva:
adekvatnu hidrataciju prije uvođenja infuzije IVIg;
monitoring izlučivanja urina;
monitoring nivoa kreatinina u serumu;
izbjegavanje istovremene primjene diuretika Henleove petlje.
U slučaju pojave neke od neželjenih reakcija mora se usporiti brzina primjene ili prekinuti infuzija.
Potrebno liječenje ovisi o vrsti i težini neželjene reakcije.
U slučaju šoka, mora se primjeniti standardno medicinsko liječenje šoka.
Pedijatrijska populacija
Ne postoje posebne mjere niti zahtjevi za praćenje kod pedijatrijske populacije. Ne očekuju se nikakve
razlike u pedijatrijskoj populaciji (0-18 godina).
Tromboembolija
Postoje klinički dokazi o povezanosti primjene IVIg-a i tromboembolijskih događaja kao što su infarkt
miokarda, cerebralni vaskularni poremećaji (uključujući moždani udar), plućna embolija i duboka
Ig VENA-u bi trebalo davati infuzijom intravenozno u početnoj dozi od 0,46 – 0,92
ml/kg/h (10 – 20 kapi u minuti) u trajanju od 20 do 30 minuta. Ukoliko se dobro podnosi
stepen doziranja može se postepeno povećavati do maksimalno 1,85 ml/kg/h (40
kapi/minut).
Upute za korištenje vješalice za infuziju
1. Okrenite donji dio naljepnice da biste formirali vješalicu (slika A).
2. Po potrebi, povećajte vješalicu (maksimalno 300%) (slika B).
3. Koristite naljepnicu da objesite bočicu (slika C).
Slika A
Slika B Slika C
Posebne mjere opreza
Izvjesna ozbiljna neželjena djelovanja lijeka mogu se povezati sa brzinom davanja infuzije.
Potencijalne komplikacije moguće je često izbjeći tako da se:
početnim polaganim davanjem normalnog humanog imunoglobulina ( brzina davanja 0,46 -
0,92 ml/kg/h) potvrdi da bolesnici nisu preosjetljivi na njega;
bolesnike pažljivo nadzire prateći sve simptome tijekom trajanja infuzije. To je posebno važno
kod bolesnika koji do tada nisu primali normalni humani imunoglobulin, bolesnika koji su prešli
s drugog IVIg pripravka ili onih kod kojih je prošlo dugo razdoblje od prethodne infuzije,
potrebno ih je pratiti u toku trajanja prve infuzije kao i u toku prvog sata nakon prve infuzije,
kako bi se na vrijeme uočila moguća neželjena djelovanja. Sve ostale bolesnike potrebno je
nadzirati kroz barem 20 minuta nakon završetka infuzije.
Kod svih pacijenata, primjena IVIg zahtjeva:
adekvatnu hidrataciju prije uvođenja infuzije IVIg;
monitoring izlučivanja urina;
monitoring nivoa kreatinina u serumu;
izbjegavanje istovremene primjene diuretika Henleove petlje.
U slučaju pojave neke od neželjenih reakcija mora se usporiti brzina primjene ili prekinuti infuzija.
Potrebno liječenje ovisi o vrsti i težini neželjene reakcije.
U slučaju šoka, mora se primjeniti standardno medicinsko liječenje šoka.
Pedijatrijska populacija
Ne postoje posebne mjere niti zahtjevi za praćenje kod pedijatrijske populacije. Ne očekuju se nikakve
razlike u pedijatrijskoj populaciji (0-18 godina).
Tromboembolija
Postoje klinički dokazi o povezanosti primjene IVIg-a i tromboembolijskih događaja kao što su infarkt
miokarda, cerebralni vaskularni poremećaji (uključujući moždani udar), plućna embolija i duboka
Ig VENA-u bi trebalo davati infuzijom intravenozno u početnoj dozi od 0,46 – 0,92
ml/kg/h (10 – 20 kapi u minuti) u trajanju od 20 do 30 minuta. Ukoliko se dobro podnosi
stepen doziranja može se postepeno povećavati do maksimalno 1,85 ml/kg/h (40
kapi/minut).
Upute za korištenje vješalice za infuziju
1. Okrenite donji dio naljepnice da biste formirali vješalicu (slika A).
2. Po potrebi, povećajte vješalicu (maksimalno 300%) (slika B).
3. Koristite naljepnicu da objesite bočicu (slika C).
Slika A
Slika B Slika C
Posebne mjere opreza
Izvjesna ozbiljna neželjena djelovanja lijeka mogu se povezati sa brzinom davanja infuzije.
Potencijalne komplikacije moguće je često izbjeći tako da se:
početnim polaganim davanjem normalnog humanog imunoglobulina ( brzina davanja 0,46 -
0,92 ml/kg/h) potvrdi da bolesnici nisu preosjetljivi na njega;
bolesnike pažljivo nadzire prateći sve simptome tijekom trajanja infuzije. To je posebno važno
kod bolesnika koji do tada nisu primali normalni humani imunoglobulin, bolesnika koji su prešli
s drugog IVIg pripravka ili onih kod kojih je prošlo dugo razdoblje od prethodne infuzije,
potrebno ih je pratiti u toku trajanja prve infuzije kao i u toku prvog sata nakon prve infuzije,
kako bi se na vrijeme uočila moguća neželjena djelovanja. Sve ostale bolesnike potrebno je
nadzirati kroz barem 20 minuta nakon završetka infuzije.
Kod svih pacijenata, primjena IVIg zahtjeva:
adekvatnu hidrataciju prije uvođenja infuzije IVIg;
monitoring izlučivanja urina;
monitoring nivoa kreatinina u serumu;
izbjegavanje istovremene primjene diuretika Henleove petlje.
U slučaju pojave neke od neželjenih reakcija mora se usporiti brzina primjene ili prekinuti infuzija.
Potrebno liječenje ovisi o vrsti i težini neželjene reakcije.
U slučaju šoka, mora se primjeniti standardno medicinsko liječenje šoka.
Pedijatrijska populacija
Ne postoje posebne mjere niti zahtjevi za praćenje kod pedijatrijske populacije. Ne očekuju se nikakve
razlike u pedijatrijskoj populaciji (0-18 godina).
Tromboembolija
Postoje klinički dokazi o povezanosti primjene IVIg-a i tromboembolijskih događaja kao što su infarkt
miokarda, cerebralni vaskularni poremećaji (uključujući moždani udar), plućna embolija i duboka
venska tromboza za koje se pretpostavlja da su povezani s relativnim povišenjem viskoziteta krvi zbog
naglog priliva imunoglobulina, kod rizičnih bolesnika. Treba biti oprezan pri propisivanju i davanju IVIg-
a bolesnicima s prekomjernom tjelesnom težinom i bolesnicima kod kojih već postoje faktori rizika za
nastanak tromboembolijskih događaja (poput starije dobi, hipertenzije, dijabetes melitusa i historije
vaskularnih oboljenja ili trombotičkih epizoda, zatim bolesnicima sa stečenim ili naslijeđenim
sklonostima zgrušavanju krvi, bolesnicima koji su duži vremenski period bili imobilizirani, bolesnicima s
izraženom hipovolemijom, kao i bolesnicima koji boluju od bolesti koje dovode do povećane
viskoznosti krvi).
Kod pacijenata sa rizikom od pojave tromoboemobolijskih neželjenih reakcija, IVIg proizvodi bi trebalo
da se daju sa što je moguće manjom minimalnom brzinom infuzije i dozom, koliko je to izvodljivo.
Akutno zatajenje bubrega
Opisani su slučajevi akutnog zatajenja bubrega kod bolesnika koji su primali IVIg. U većini slučajeva
su identificirani faktori rizika kao što su ranije postojeća bubrežna insuficijencija, dijabetes melitus,
hipovolemija, prekomjerna tjelesna težina, istovremeno uzimanje nefrotoksičnih lijekova ili dob viša od
65 godina.
U slučaju pogoršanja stanja bubrega treba razmisliti o prekidu liječenja IVIg-om. Iako su izvješća o
oštećenju i akutnom zatajenju bubrega povezana s primjenom brojnih registrovanih IVIg lijekova koji
sadrže različite pomoćne supstance kao saharozu, glukozu i maltozu, oni koji sadrže saharozu kao
stabilizator čine disproporcionalno veći dio od ukupnog broja slučajeva. Kod rizičnih pacijenata treba
razmotriti davanje IVIg lijekova koji ne sadrže ovu pomoćnu supstancu.
Kod pacijenata kod kojih postoji rizik od nastanka akutnog bubrežnog zatajenja, IVIg lijekove treba
davati u minimalnoj dozi i što je moguće sporijom brzinom infuzije.
Sindrom aspetičnog meningitisa (AMS)
Za sindrom aseptičnog meningitisa je prijavljivano da se javlja u vezi sa IVIg tretmanom. Prekid IVIg
tretmana je rezultirao remisijom AMS-a u roku od nekoliko dana bez posljedica. Sindrom obično
počinje u roku od nekoliko sati do 2 dana nakon tretmana IVIg.
Pretrage cerebrospinalnog fluida su obično pozitivne na pleocitozu i do nekoliko hiljada po mm
,
predominantno sa granulocitičnim serijama i povećanim nivoima proteina do nekoliko stotina mg/dl.
AMS se može javiti češće u vezi sa visokom dozom (2 g/kg) IVIg terapije.
Hemolitička anemija
IVIg proizvodi mogu sadržati antitijela krvne grupe koja mogu djelovati kao hemolizini i mogu dovesti
in
vivo
do oblaganja stanica crvenih krvnih zrnca sa imunoglobulinom, uzrokujući tako pozitivnu direktnu
antiglobulinsku reakciju (Coombs' test) i rijekto, hemolizu. Hemolitička anemija može da se razvije
nakon IVIg terapije zbog povećanog nestajanja crvenih krvnih zrnaca. Pacijenti koji primaju IVIg bi
trebalo da budu praćeni zbog pojave kliničkih znakova i simptoma hemolize.
Ovaj medicinski proizvod sadrži kao pomoćnu supstancu 100 mg maltoze po jednom ml. Interferencija
maltoze u testovima za određivanja glukoze u krvi može rezultirati lažno povećanim očitanjima
vrijednosti glukoze i samim tim dovesti do neadekvatnog davanja inzulina, što dovodi do hipoglikemije
koja je opasna po život i može prouzrokovati smrt. Takođe, stvarni slučajevi hipoglikemije mogu da
prođu bez tretmana ukoliko je hipoglikemično stanje maskirano lažno povećanim očitanjima
vrijednosti glukoze. Za više informacija pogledati dio
Određivanje glukoze u krvi.
Preporuke za doziranje
Nadomjesna terapija bi trebalo da se primjenjuje i prati pod nadzorom ljekara sa iskustvom u liječenju
imunodeficijencije.
Doziranje
Doza i režim doziranja zavise od indikacije. Kada je u pitanju nadomjesna terapija, doza može biti
individualizirana za svakog pacijenta ovisno o farmakokinetičkom i kliničkom odgovoru. Sljedeći režimi
doziranja određeni su kroz smjernice.
Nadomjesna terapija kod sindroma primarne imunodeficijencije:
Režimom doziranja treba da se dostigne nivo održavanja (mjereno prije sljedeće infuzije) od najmanje
5 do 6 g/l. Potrebno je tri do šest mjeseci od početka terapije za postizanje ujednačavanja.
Preporučena početna doza je 0,4 - 0,8 g/kg koja se daje jednom, nakon čega slijedi minimalno 0,2
g/kg svake tri do četiri sedmice. Doza koja je potrebna da se postigne nivo održavanja od 5 - 6 g/l je
veličine 0,2 - 0,8 g/kg/mjesec. Interval doziranja, kada je postignuto stabilno stanje, varira od 3 - 4
sedmice.
Nivoi održavanja bi trebali biti mjereni i ocjenjivani u vezi sa incidencom infekcije. Da bi se smanjila
stopa infekcije, moglo bi biti potrebno da se doza poveća da bi se postigli veći nivoi održavanja.
Hipogamaglobulinemija i ponovljene bakterijske infekcije kod pacijenata sa hroničnom limfocitnom
leukemijom, kod kojih profilaksa antibioticima nije uspjela; hipogamaglobulinemija i ponovljene
bakterijske infekcije u uzlaznoj fazi kod pacijenata sa multiplim mijelomom kod kojih nije došlo do
odgovora na pneumokoknu imunizaciju;kongenitalni AIDS sa ponovljenim bakterijskim infekcijama
Preporučena doza je 0,2 - 0,4 g/kg svake tri do četiri sedmice.
Hipogamaglobulinemija kod pacijenata nakon transplantacije alogenih hematopoetskih stem stanica
Preporučena doza je 0,2 do 0,4 g/kg svake tri do četiri sedmice. Nivoi održavanja trebaju biti iznad 5
g/l.
Primarna imuna trombocitopenija
Postoje dva alternativna rasporeda terapije:
0,8 - 1 g/kg koja se daje prvog dana; ova doza može biti ponovljena jednom u roku tri
dana;
0,4 g/kg dnevno u toku dva do pet dana.
Tretman se može ponoviti ukoliko dođe do relapsa.
Gullian Barre sindrom
0,4 g/kg dnevno u periodu od 5 dana.
Hronična upalna demijelinizirajuća poliradikuloneuropatija (CIDP)
Početna doza: 2 g/kg tokom 4 uzastopna dana; preporučuje se primjena početne doze svake 3-4
sedmice dok se ne dostigne maksimalni efekat primjene lijeka.
Doza održavanja: određuje se od strane ljekara odgovornog za terapiju; preporučuje se da kad se
jednom dostigne maksimalni efekat primjene lijeka, doza smanji i učestalost primjene prilagodi dok se
ne identifikuje najniža efektivna doza održavanja.
Dokazano je da se početna doza dobro podnosi do 7 uzastopnih ciklusa liječenja izvršenih u periodu
od 6 mjeseci.
Kawasaki bolest
1,6 – 2,0 g/kg treba davati u podijeljenim dozama u periodu od dva do pet dana ili 2,0 g/kg kao
jednokratnu dozu. Pacijenti bi trebalo da istovremeno primaju i terapiju sa acetilsalicilnom kiselinom.
Predloženi režimi doziranja sumirani su u sljedećoj tabeli:
Indikacija
Doza
Frekvencija davanja
Nadomjesna terapija kod
primarne imunodeficijencije
Nadomjesna terapija kod
sekundarne imunodeficijencije
Kongenitalni AIDS
Hipogamaglobulinemija (<4 g/l)
kod pacijenata nakon
transplantacije alogenih
hematopoetskih stem stanica
početna doza: 0,4 – 0,8 g/kg
poslije toga: 0,2 – 0,8 g/kg
0,2 – 0,4 g/kg
0,2 -0,4 g/kg
0,2 – 0,4 g/kg
svake 3 – 4 sedmice da bi se
postigao IgG nivo održavanja od
najmanje 5 - 6 g/l
svake 3 – 4 sedmice da bi se
postigao IgG nivo održavanja od
najmanje 5 - 6 g/l
svake 3 - 4 sedmice
svake 3 – 4 sedmice da bi se
postigao IgG nivo održavanja
iznad 5 g/l
Imunomodulacija:
Primarna imuna
trombocitopenija
Guillain Barre sindrom
Hronična
upalna
demijelinizirajuća
polineuropatija (CIDP)*
Kawasaki bolest
0,8 – 1 g/kg
ili
0,4 g/kg
0,4 g/kg/dnevno
početna doza : 2 g/kg
poslije: doza održavanja
1,6 – 2 g/kg
ili
2 g/kg
-prvi dan,moguće ponavljanje
jednom unutar 3 dana
-u trajanju od 2 – 5 dana
u trajanju od 5 dana
tokom 4 uzastopna
dana svake 3-4
sedmice
prilagođava se
potrebama pacijenta,
vidjeti iznad
u podijeljenim dozama u periodu
od 2 – 5 dana u kombinaciji sa
acetilsalsalicilnom kiselinom
jednokratna doza u kombinaciji
sa acetilsalsalicilnom kiselinom
*Doza se zasniva na dozi korištenoj u kliničkim studijama povezanim sa Ig VENA-om.
Posebne populacije
Iskustva na pacijentima starosne dobi 65 godina i više su limitirana.
Pedijatrijska populacija
Doziranje kod djece i omladine (od 0 – 18 godina) nije drugačije od onog kod odraslih, jer je doziranje
za svaku pojedinu indikaciju dato po tjelesnoj težini i podešava se prema kliničkom nalazu gore
pomenutih uslova.
CIDP
Zbog rijetkosti bolesti, a time i malim ukupnim brojem pacijenata, samo ograničeno iskustvo je
dostupno u korištenju intravenskih imunoglobulina kod djece sa CIDP-om. Zbog toga, samo podaci iz
literature su na raspolaganju. Međutim, objavljeni podaci su dosljedni u pokazivanju da je IVIg tretman
jednako efikasan kod odraslih i djece, u slučaju IVIg utvrđenih indikacija.